Kompozicije podivljalog uma

Čitati uz čaj i zvukove divlje prirode


27.02.2017.

Crvena kao osoba

Helenu sam opazila prije godinu dana. I ovog petka je posmatram kroz gusti dim bara, koji neobično laska obrisima njene figure. Viđam je samo ovdje, samo petkom, tačno u 7 sati. Dolazi sama, a sama i odlazi. Ponekad se tu zadesi neki adolescent masne kose i gladnog pogleda, usudi se izaći za njom, te se za nekoliko trenutaka vrati za šank i obgrli čašu, vjerovatno zamišljajući da grli vatrenu ženu koja ga je odbila.
Večeras su nam se pogledi sreli negdje u zraku, iznad glava koje su se okretale za njom poput suncokreta u polju, pohlepno upijajući vatrenocrvene zrake njene pojave. Lagano sam klimnula u znak pozdrava. Nasmiješila se skoro neznatno, više očima nego usnama, te ispuhala gusti oblak dima u već pretjerano zamagljenu prostoriju.
Pogled mi je ostao zakovan na njenom golom ramenu i nakon što se okrenula i zadubila u šare na mermernoj ploči stola. Često sam zamišljala kako mi prsti klize preko te savršene obline, niz blijedu nadlakticu i do tankog zgloba, da bi nam se na kraju prsti upleli u čarobnu harmoniju dodira, kože i mirisa.
Šta me na toj ženi tako neopozivo privlači, ne mogu reći. Mogla bi to biti duga crvena kosa koja u valovitim pramenovima pada sve do struka i prati njihanje kukova dok korača. Mogao bi biti pogled od kojeg krv provri i jurne pravo u obraze, ostavljajući za sobom ozareno lice i klimave noge.
Možda je njen zvonki smijeh, sličan zvuku dobro uštimane harfe, to što me tjeralo da mucam i skrivam znojne dlanove ispod kaputa, dok mi kroz glavu prolijeću slike njenih nogu omotanih čvrsto oko mene. Mogla bih da kažem da je bilo koja od ovih stvari razlog što mi je Helena najdraži prizor svakog petka, ali bih besramno slagala.
Ne, to nije to. Ne posmatram je istim očima kao i ostatak bara. Helena nije komad mesa koji bih rastrgala snažnim čeljustima svoje požude, ne. Nešto je u njoj što mi govori da je još ljepša kad se tek probudi. Nešto u njoj tjera me da je želim voljeti, jer onaj ko je njen, jedini zna koliko je strasti u njenom sanjivom pogledu u nedjeljno jutro.
Onaj ko je voli, zna da Helenin crveni ruž nije ni upola crven, koliko je krvavocrvena boja njene duše.

Kompozicije podivljalog uma
<< 02/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728