Kompozicije podivljalog uma

Čitati uz čaj i zvukove divlje prirode


02.03.2017.

Da su dani u sedmici osobe...

Ponedjeljak
Neprijatno hladna prolaznica na ulici. Lijepa, ali kilometrima udaljena od trenutka u kojem živi. Ona žena koju ćeš u životu sresti samo jednom, a pamtiti do kraja života, pitajući se da li oštre crte njenog lica izgledaju nježnije kada ih obasja crvenilo zalaska sunca.
Utorak
Utorak mljacka dok jede, glasno podriguje i stane ti na nogu u gradskom prevozu. On je star čovjek, odavno uspavanog optimizma u srcu i svakog dana nanovo probuđenog bijesa u očima. Kukavica je, pa će svu svoju ljutnju, poput vreće uglja, istresti u lice grupi mladića na skejtbordima pored njegove kuće. Duboke bore oko očiju i usta, tako često usmjerene ka tlu, blago se poviju nagore i nasmiju svaka za sebe jedino kada starac na krilu drži svoju unuku. To malo djetešce riđih uvojaka i zaraznog osmijeha ponekad, samo na momente, probije stjenoviti oklop i otkrije metko i živo srce svog vječito namrštenog djeda.
Srijeda
Ona je komšinica sa trećeg sprata. Živi tu već četiri godine, ali nekako joj još uvijek ne znaš ime. Njena pojava ne drži u sebi ništa što plijeni pažnju. Prolaziš pored nje na ulici, pogledom prelijećeš iznad njene prosijede kose dok stojite na suprotnim stranama ceste, očešeš se o njeno rame u prodavnici, ali nikako da zapamtiš to lice. I bude ti žao. Primijetiš njenu ruku kako se posramljeno vraća duboko u džep kaputa, nakon što je prešla pola puta do srdačnog mahanja koje ti je htjela uputiti. Opaziš jednom, nakon četiri godine - da ima starog maltezera s kojim svake večeri šeta uz rijeku, te da na ruci nosi tanku zlatnu burmu, a supruga zasigurno odavno nema.
A onda, jednog dana, kada je više ne bude - shvatiš da je ugodni miris cimeta i peciva, onaj koji te krijepio svakog jutra kad zakoračiš iz stana - nestao istog dana kada i ona.
Četvrtak
Donosit će ti tvoju najdražu čokoladu. Pjevat će ti iz sveg glasa dok se vozite autoputem. Pisaće pjesme - svaki dan. Sredit će se za tebe svaku put kad izađete. Zapravo, radit će sve što voliš. Previše, prečesto, presavršeno. Dosadit će ti, osjećat ćeš se loše. "Zašto sam ovako nezahvalna?"... "Šta nije uradu sa mnom?"... Ne zaslužujem ovoliku pažnju."
A onda ćeš shvatiti: pjevala si i ti, pokušala si da pišeš, donijela si joj vruću supu od povrća kada je bila bolesna. Jedina razlika je u tome što tvoje pjevanje više liči na poziv upomoć, ne znaš pisati, a supu si joj odnijela bez velike teatralnosti - samo si htjela da joj bude bolje. Sjetit ćeš se da ne zna da kuha, pa nikad nije htjela da pokušate skupa. Znala je koliko voliš plesati, ali se nikada niste našle na podijumu. Voljela je kad prijateljicama pričaš o njenim gestama.
Ona je pjevala jer je voljela zvuk svoga glasa, a ti si pjevala jer si voljela nju.
Petak
Voliš je do Plutona i nazad. Ona je superljepak tvog života. Znate se tek nekoliko godina, ali ste zajedno prošle sve - slomljena srca, slomljene noseve, prvi seks i prve prave probleme. Ona je sigurna luka u kojoj se kriješ od svega što ti nanosi bol. Ona je petak navečer u najdražem kafiću, uz smijeh do suza i plakanje do konačnog vedrog kikota. S njom isključuješ mozak i uključuješ srce, spuštaš barikade, ponovo si samo ti - gola do čiste emocije, sablasno ranjiva i sanjivo sigurna, svjesna da ćeš, dok god ona postoji, uvijek imati razlog da nastaviš.
Subota
Nježni anđeo u krevetu pored tebe. Gledaš njenu kosu u slapovima prosutu po tvom jastuku i zatvaraš oči. Pokušavaš isprazniti um, pokrenuti razum ali... tako divno miriše.Nikad tvoj dom nije mirisao na dom ovako jako kao sada. Pokušavaš uporediti, prevrćeš sve ladice svoga sjećanja da nađeš miris sličan ovome - možda vruć kolač na prozorskoj dasci u jesenje jutro? Ne, ne, previše jednostavno. Stare knjige i čaj sa cimetom, pored zapaljene logorske vatre? Odustaješ. Ne želiš svesti čaroliju koju osjećaš na nešto što si već srela. Prepuštaš se, ponovo toneš u san i ništavilo zatvorenih očiju se polako pretvara u vatrenocrveni zalazak sunca... Iz sna te dozivaju nestašni prsti koji ti klize preko kičme, nadražuju, ostavljaju vreli rag slatke ljubavi i razbuđuju te. Kapci su ti teški pa ih još ne pomičeš, ali osjetiš kako ti se usne razvlače u širok osmijeh pri svakom njenom dodiru. Smijeh gotovo da je postao nesvjesna reakcija, nešto poput udisaja ili treptaja... Ili otkucaja srca.
Umorna si, želiš spavati, ali taj prokleti miris... otvaraš oči i ugledaš njeno lice, snene oči koje gledaju kroz prozore tvog postojanja, do same srži. Stavljaš dlan na njen struk i privlačiš je još bliže sebi. Koliko god jako da je stegneš uz sebe, nikada ti nije dovoljno blizu.
"Volim te.", šapućeš joj samo trenutak prije nego što prisloniš usne na njeno čelo i utisneš joj u kožu poljubac protkan čitavom tvojom dušom.
"Lofju tu.", odgovara ti pomalo razigrano, te poput djeteta uranja u svoje mjesto, tačno između tvog ramena i vrata.
Ona je nježno subotnje jutro.
Nedjelja
Nedjelja je tvoje nježno subotnje jutro, nakon što ti prestane govoriti da te voli.

Kompozicije podivljalog uma
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031