Kompozicije podivljalog uma

Čitati uz čaj i zvukove divlje prirode


23.03.2017.

Čekam

Možda, ako se potrudim dovoljno jako, sjećanje na tebe potpuno izblijedi. Možda ispariš iz plahti, zidova i zastora ako sačekam još samo malo
Ako ispišem tvoje ime na svakom praznom listu svoje duše, da li će doći dan kad neću moći da razaznam nijedno slovo?
Pričam, ponavljam nas kao mantru, nadajući sa da si kao pjesma koja dosadi kad je čuješ previše puta.
Pjesma... da... upravo si to. Bila si veseli durski ritam po kojem je skakutalo srce, šaljući te u svaku ćeliju mog bića; vesela melodija uz koju sam plesala sa životom.
Zanima te šta si sada? I dalje si pjesma, samo odavno u molu. Jednom su, usred usnule noći, neki nevidljivi prsti podmuklo promijenili zapise na stalku našeg klavira. A moje srce, budalasto i naivno, samo je nastavilo svirati. Pritišće ledene tipke, stiže svaki takt, ne znajući da svira pred praznom dvoranom. Ovaj nastup čujem samo ja.
Boli me svaki trenutak njegove tačke, ali ga ne prekidam. Čekam zamagljenog pogleda i stisnute šake na posljednji ton. Šta dolazi nakon toga?
Ne požurujem ga jer se plašim. Šta ako nakon ove kompozicije ne dolazi nova? Šta ako je ovo posljednji bis, nakon kojeg se gase reflektori i ostaje vječni mrak?
Plašim se da više nikad neću čuti muziku, pa zato šutim i čekam da se mol ponovo pretvori u dur.

Kompozicije podivljalog uma
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031