beats by dre cheap

Tvoja mana

Ti nisi kao ona. Da, govorim tebi, nježni anđele mojih najbolnijih dana. Toliko je stvari na tebi koje ona nije imala, toliko detalja koje sam uvijek priželjkivala vidjeti.
Ti se boriš da ostaneš. Srčano poput divlje zvijeri grizeš i grabiš plavičaste skute moje prošlosti, trgaš ih da me zaštitiš i da se sviješ oko mog usnulog tijela tako da me ni košmari ne mogu dodirnuti. Tu si i kad ti u zraku uhvatim ruku sa bijesnim noktima okrenutu ka izboranom licu mojih uspomena. Ne dam ti da ih povrijediš, jer one su moje najdraže vrele suze koje natapaju postelju u besanim noćima. Ne dam ti da ih pokidaš jer su dio mene. A ti si tu.
Svaki put kad te otjeram i pustim svilenim rukama tuge da me obgrle i nose negdje daleko, pratiš me. Posmatraš iz mraka sjene i čekaš. Znaš da ću uskoro da padnem, krvavih stopala i izgrebanog lica, izmučena od teškog puta u prošlost. Tada ćeš izaći iz mraka, pružiti mi svoje nježne prste i zvati me da pođem s tobom.
Kao i svakog puta, uspravit ću se na noge i zakoračiti, pružiti svoje nažuljane dlanove ka tebi i misliti da ovaj put zaista mogu. Ali samo trenutak prije nego što te dotaknem, opet će se javiti ona. Sjajna prilika obučena u finu sutonsku izmaglicu, skrivenog lica i milog glasa će me dozivati da je ne napuštam, a ja ću ustuknuti. Skameniti se u mjestu i gledati kako se moj um igra sa svijetom, kako iskrivljuje iznova tvoju anđeosku pojavu u groteskni prizor čudovišta koje oštrim očnjacima želi da je povrijedi. Nju, moju milu - još uvijek obgrljenu čudnom haljinom od svjetlosti i snova, ali sada otkrivenog lica. O, šta bih sve uradila da na tom licu zauvijek ostane iscrtan osmijeh...Bježim ti ponovo, sve ukrug.
Ti ne voliš seks. Želiš nekoga ko će te skinuti golu do kože, bez da te ijednom dodirne. Kažeš da sam to uradila. Da si samo znala koliko to nisam htjela... razodjenuti nečiju dušu i ostaviti je ogoljenu pred vjetrom koji šiba poput stotina vatrenih bičeva, to je najgore što jedan čovjek može da uradi. Vjeruj mi, znam. Doživjela sam isto.
Sada više i ne osjetim bol zamrznutog grumenja zemlje koje mi se zabada u tabane. Koža je pucala iz dana u dan, dok je jednog dana nije prestalo doticati. Koračam gole duše kroz zaleđenu pustinju, pjevušim milu pjesmu koju smo slušale iza zamagljene šajbe na polupranom parkingu, dok me je skidala pogledom. Komad po komad, oklop oko mog postojanja padao je na zemlju nestajući bez traga. Kad je pao i posljednji, kad je vidjela sve ožiljke i rane koje su od mene pravile neobičnu umjetninu, okrenula se i otišla. Pobjegla je jednako kako zaigrane djevojke nestanu s tvojom odjećom nakon što te namame u ledeno planinsko jezero, ostavljajući te samog, postiđenog i sleđenog.
Malena, tvoju dušu nisam skinula ja. Sama je stala pred mene i gracioznim pokretom s ramena odgurala finu svilu, otkrivajući galaksije. Najljepši predjeli, procvjetalo drveće japanske trešnje, Valcer cvijeća koji zvoni kroz prostoriju sa starog gramofona... vidjela sam i čula sve što mi imaš ponuditi. Mirne noći pod zvjezdanim nebom, traženje sazviježđa prstom spajajući sitne benove na tvojim leđima, smijeh i sreća do beskraja...
U tvojim očima vidim najljepše morske dubine. Zelenoplavi beskraj u koji se mogu utopiti i pobjeći kada imam osjećaj da čitav svijet stoji na mojim leđima. Tvoje oči umiruju, liječe, tjeraju čovjeka da zaboravi na bol i udahne život. Tvoje oči bi bilo kome bile dovoljne da se izgubi i prepusti nježnosti koju toliko čezneš da daš. Ali ja ne volim more. Ono u meni budi nelagodu, tjera me da se povučem što dalje.
Uvijek sam više voljela miris borove šume. A njene oči... njene oči su poput drveta. Sjećam se kako me zbunjeno gledala kad sam joj to rekla, gotovo uvrijeđeno. Drvo ne može biti lijepo. Drvo je 'obično'... Nije znala koliko sam uživala gledati u sitne linije i brojati ih kao godove zasječenog stabla. Pet... pet svijetlih krugova koji savršeno grle jedni druge. Zbog njenih očiju zavoljela sam smeđu boju.
Anđele, ti ni po čemu nisi kao ona. Za mene, to je tvoja jedina mana.

Kompozicije podivljalog uma
http://dijeteduge.blogger.ba
26/03/2017 22:26