beats by dre cheap

U svijetu odraslih

Čudno je mjesto taj svijet odraslih. Čim postanemo svjesni sebe, glave još visoko na nebu, želimo proći kroz gvozdenu kapiju ozbiljnog života. Maštamo, glumimo, lažemo o svojim godinama - sve to samo da bi nas neka uniformisana prilika na autobuskoj stanici pozdravila kao jednog od svojih. To što naši oblaci djetinjstva još uvijek neodoljivo podsjećaju na šećernu vatu, a životinje koje govore i dalje nisu tako nevjerovatna ideja - to ćemo već naučiti da prikrijemo.
A onda se desi - odrasteš. Ne dođe to lagano kao smjena godišnjih doba, naprotiv. Svijet odraslih tiho se prikrade i zgrabi te usred noći, ostavljajući još topao krevet i izgužvanu posteljinu sa likom slonića Damba. Brzo i neumoljivo.
Bačen si u vatru. Tvrda aktovka koja ti se odjednom stvori u rukama prepuna je uputa, naređenja i spiskova obaveza. Hodaš kao bez glave raskrsnicama nepoznatog grada, sudarajući se sa marširajućom svjetinom zamišljenog lica, koja skreće pogled samo da bi ga na tren poklonila kazaljkama blještavog ručnog sata. Niko se ne izvinjava kad ti stane na nogu. Niko se ne smije. Sreća kao da je davno napustila betonsku džunglu ovog nepoznatog mjesta.
Vremenom naučiš. U svijetu odraslih malo toga smiješ, a previše moraš. Ne vjeruj nikome, zajebaće te. Ne smiješi se prolaznicima na ulici, misliće da si lud. A da možda malo promijeniš frizuru, nešto ozbiljnije?
Ne idu ti šarene čarape uz to. Šta će ti uopšte šarene čarape? Idemo za vikend u šoping, vrijeme ti je da se oblačiš malo elegantnije. A što ne bi kupila kakvu suknju, za posla? Kako nećeš? Budi malo žensko, nisi više dijete.
Govori 'volim te' samo ako osjetiš da je potrebno, plači na sahranama, pričaj tiho i proračunato, nauči da lažeš. U seksu ne trebaš uživati.
Zatvori oči i sveži jezik ako osjetiš nepravdu, ali obavezno svakog mjeseca odvoji 30 KM za dobrotvorne svrhe. Ni manje ni više. Pa kad bi svako uradio isto, siromaštva više ne bi bilo.
Nemoj da te ko vidi s njim, odmah će priča krenuti. Eno i Mirna se udala, sad još samo tebe da riješimo... Šta si danas kuhala za ručak? Boga mi ja onom svom nakuham za tri dana, pa nek podgrije sebi. Pa ja, nisam mu ja sluškinja.
Jesi čula, razvela se Mirna. Raspuštenica, ostavila 'nakog muža i dijete i otišla da landara. Šta će on jadan sada s malim djetetom, još ženskim? Nego kad ćete se ti i onaj tvoj uzet? Ma kako polako bona, krajnje ti je vrijeme.
.
Ipak nije svaki dan u svijetu odraslih baš ovakav... Ponekad se, jednom u pola godine, dvije odrasle žene nađu i porazgovaraju uz kafu. Navečer - uz čašu crnog vina. Ni jedna ni druga ne vole vino i potajno se pitaju da li je to neki prećutni dogovor čitavog svijeta - da se prave da uživaju u toj kiselkastoj splačini boje sredstva za pranje podova. Obje potiskuju tu misao i nastavljaju po ustima mućkati precijenjeni merlot. Tada se gledaju očima punim žara djetinje živosti koja čuči duboko u njima, bez riječi preklinjući jedna drugu da otpočne. Vide njih dvije tada jedna u drugoj sve što je pogrešno u svijetu odraslih. Vide i sve što je ispravno, a davno napušteno, upravo tu ispred sebe. Posmatraju poeziju u svakom uvojku kose, cvijeće i prirodu u iskricama što krase uglove očiju, osjete iskrene emocije u svakom nemirnom pokretu. Čuju zvukove argentinskog tanga u nestašnim prstima kako lupkaju po stolu i osjete dijete u sebi da igra pred ogledalom svoje šarene sobe. U zraku netom iznad njih, samo na trenutak, naziru se iznova oblaci od šećerne vate koji im miluju tjemena.
A onda trenutak prođe. Žar iz očiju se izgubi i vrate se tamne dubine zjenica fokusiranih na sutrašnji dosadan dan. Razilaze se uz uobičajen pozdrav i odlaze kući, iznova zaboravljajući bolji svijet iz kojeg su toliko žurno pobjegle u sadašnjost.

Kompozicije podivljalog uma
http://dijeteduge.blogger.ba
16/09/2017 23:06