beats by dre cheap

Žena

Rođena sam u gradu koji ima sve. Mujezin i pop se rukuju nasred Ferhadije, a časne sestre i pokrivene hadžinice zajedno ispijaju kafe u gradskim kafićima.
„Jedan je Šeher“, kažu. Sarajlije se busaju u prsa, ponosni na svoj multietnički, multinacionalni, multi-ovo i multi-ono grad. Tolerancija i ljubav kipi, izbija iz svake pukotine, svake kaldrme i popločane staze ovog jedinstvenog grada.
A zašto se onda ja ovdje ne osjećam kao kod kuće? Neka mi neko kaže zašto nemam dom.
.
U kući, priča se, smiješ biti ono što jesi. Dom je ono mjesto gdje si bez šminke, u šorcu, neobrijanih nogu. Dom je ono mjesto gdje govoriš onoliko glasno koliko ti odgovara, plačeš kad ti se plače i smiješ se dok te stomak ne zaboli. Tamo sjediš kako ti je volja i skineš grudnjak ako ne želiš da ga nosiš.
U kući se ne plašiš. Dom je mjesto gdje ne nosiš suzavac zakačen za pojas. Ljude gledaš u oči dok jasno govoriš šta ti smeta. Ne strahuješ da će ti neka gruba ruka ledenog dodira i crnih noktiju bestidno posegnuti pod suknju, parajući ti kožu svojom odvratnom zlom namjerom... A u njoj si se tako lijepo osjećala...
U kući 'ne' znači 'ne'. Dom je mjesto gdje je 'ne' više od mantre koju tiho ponavljaš dok ti se suze slijevaju niz obraze, a neka groteskna figura dahće nad tvojim mladim tijelom, baš na dan kad si proslavila osamnaestu... Sretan jebeni rođendan!
Besciljno lutam ulicama ovog grada i samo posmatram. Gledam, pratim i znam. Znam da ima onih kojima je ovaj grad lijep i noću. Imaju svoje najdraže ulice i parkove, znaju kako su lijepe noćne šetnje pokraj Miljacke.
Isto tako znam da nikad neću biti poput njih. Nikada ovo neće biti dom. U ovoj kući uvijek će biti zloslutna sjena koja ne da, ne dopušta da se opustim. I ona će da živi, da uživa, smije se i hrani mojim strahom. Od mene će da napravi naivnu gošću, stranca na mjestu koje bi trebalo biti i moje.
.
Ja nemam dom – ja sam žena.

Kompozicije podivljalog uma
http://dijeteduge.blogger.ba
02/10/2017 00:49